Obnova staništa

Trčke izliježu od 10-20 jaja. Uz dobru količinu prirodne hrane, uključujući sjeme biljaka tijekom čitave godine i kukaca kada se izvale mlade trčke njihova populacija može se brzo povećati. Usprkos tome ako vrsta koja može biti brojna gnijezdi na tlu te je opisana kao vrst koja ima okruglo i debeljuškasto tijelom ona je i vrlo atraktivna kao hrana mnogim predatorima. One postižu najbolji uspjeh kod gniježđenja na području koje ima dovoljno prizemne vegetacije koja služi kao zaštita od sisavaca sa po mogućnosti što je manje moguće stabala u okolini koja služe kao mjesto za lov pticama grabljivicama, vranama i svrakama (vidi izbornik za Predatore). Gdje god poljoprivredni strojevi ostavljaju malo hrane nakon žetve nužno je sijati dodatne usjeve kao hranu ili hraniti pomoću hranilišta. Velika raznolikost prirodnih biljnih vrsta je vrlo poželjna kako bi osigurala dovoljno sjemenja tijekom čitave godine te dala prostor u kojem se nalaze insekti koji su ključni za hranu mladim trčkama i drugim vrstama koje žive na poljskom staništu.

Stanišne potrebe trčke variraju tijekom godine i reflektiraju se na njezin životni ciklus. Konkretno, potreba za hranom, zaštitom od predatora i zaštitom od vremenskih prilika razlikuje se tijekom perioda gniježđenja, izvođenja mladih te nakon ljetne žetve poljoprivrednih kultura. Kvalitetno stanište je nužno tijekom svih navedenih faza. Gubitak i degradacija staništa u svakoj fazi razlikuje se od zemlje do zemlje te od područja do područja. Želja za obnovom različitih divljih biljnih vrsta varira ovisno o tome radi li se o privatnoj ili državnoj zemlji koja se koristi u poljoprivredne svrhe, koja se koristi za male vrtove, parkove ili rubove uz ceste.

Stanište za gnježđenje i izvođenje mladih trčki

Izgled granice između poljoprivrednih površina koji pruža pogodno stanište za trčke (© GWCT)
Izgled granice između poljoprivrednih površina koji pruža pogodno stanište za trčke (© GWCT)

Trčke se nalaze oko gnijezda u razdoblju od 5-6 tjedana dok liježu i inkubiraju jaja. U tom slučaju najbolja su područja koja daju dovoljno zaklona od dlakavih predatora (koji mogu uništiti ženke koje inkubiraju) kao i od vrana i svraka (koje mogu uništiti jaja) te da se to područje nalazi izdignuto u slučaju velikih kiša. Dijagrama opisuje podignuti dio sa živicom između polja. Visoka i gusta travnata vegetacija daje zaklon za gnijezda. U slučaju nedostatka vegetacijske granice između polja "usjevi za kukce" koji se sastoje od mješavina trava koja sadrže predatorske vrste kukaca koje se hrane štetnim kukcima na usjevima a ujedno pružaju hranu mladim trčkama.

Za mlade trčke dobro stanište mora nuditi zaklon od predatora kao i izvor hrane. Visoka vegetacija daje dobru zaštitu od predatora. Osim toga, kao što im je potrebno da imaju dovoljnu količinu sjemenja tijekom čitave godine, trčke moraju imati i dovoljnu količinu kukaca, i to posebno kukce koje žive na biljkama kao i različite ose biljarice za mlade trčke. Insekti koji žive na različitim biljkama te su potrebni trčkama nalaze se u "zaštitnim usjevima" koja su široka od 6-24 m te se ne tretiraju herbicidima i insekticidima tijekom ljeta. Fungicidi se smiju koristiti kao i selektivni herbicidi kako bi uništili najgore korovske vrste tijekom jeseni. Ako ne postoji alternativa da se koriste biocidi tijekom ljetnih mjeseci područje bez tretiranja se mora proširiti za dodatnih 12 metara.

Studije su pokazale da 3-7% pogodne vegetacije može biti dostatno za razmnožavanje trčke u obrađenom krajoliku. Kako su linijski usjevi najednostavniji za lov od strane predatora, ekonomska alternativa uskih neobrađenih rubova polja je sjetva širokih traka cvjetnih vrsta od kojih se dobiva bioplin. Kako bi se pomoglo kasnije izvedenim jatima mladih trčki takve i slične rubove korovskih vrsta uz poljoprivredne usjeve ne treba uklanjati do sredine kolovoza. Cvjetne trake i trake korovskih vrsta koje se ostavljaju za kukce najbolje je da se ne uklanjanju čitave svake godine kako bi se pomoglo da dvogodišnje biljne vrste samostalno bace sjeme. Kako bi se spriječio pritisak predatora u takvim trakama treba pripaziti da nisu spojene da rubovima usjeva.

Nakon žetve žitarica

Trčke se podižu sa strništa u zimi (© M Williams)
Trčke se podižu sa strništa u zimi (© M Williams)

Kod intenzivne poljoprivrede vrlo rijetko ostaje hrane tijekom zimskih mjeseci. Polja su gola tako da je nužan i zaklon od predatora. Od velike je pomoći da se ostave strništa što je duže moguće nakon žetve. Idealno bi bilo ako bi se na strništa naknadno zasijale vrste koje će pružiti dušik za tlo, hranu za trčke (i biljnog i životinjskog porijekla) te zaštitu za skrivanje tijekom zime. Sjetva traka kvinoe (ili prosa) i kelja daje i hranu i zaštitu od predatora i to čak nakon što na njih padne snijeg te je idealno za područja koja su što udaljenija od šumaraka. U neobrađenim područjima vrste koje su bogate sjemenkama i dolaze samostalno od prirode kao što je Chenopodium (loboda) treba ostavljati u staništu i poticati da se razmnožavaju. Također se mogu koristiti hranilišta koja su dobro zaštićena od pojedinih vrsta sisavaca te su bočno zaštićena mrežom kako bi se spriječio napad predatora. Posjetite nacionalne stranice koje su povezane sa prikladno dizajniranim hranilištima i s više informacija vezanim uz stanište a poredane su ispod.

Kako stanište za trčke utječe na ostale vrste.

Stanište dobro za trčke ima pogodnosti i za ostale vrste. Izbjegavanje korištenja herbicida i insekticida daje prednosti biljkama koje su rado viđene od ljudi te prostor za život kukaca (također su i izvor hrane drugim životinjama a ujedno daju i puno polena). Osim što se na njih vežu bumbari i leptiri, insekti i sjeme korovskih vrsta pružaju hranu trčaka i drugim vrstama ptica koje su postale rijetke u poljoprivredno obrađenom krajoliku. Takva područja koja koriste trčke i na njima raste divlje cvijeće služe i kao stanište vrstama kukaca koji se hrane štetnim kukcima na poljoprivrednim usjevima. Takva područja mogu biti i pod živicama koja daju zaštitu usjevima tijekom načeta vjetra, područje su za gnježđenje i izvor hrane mnogim pticama. Usprkos tome živice ne bi smjele biti visoke te ne bi smjele više od 10 stabala po kilometru dužine živice jer u protivnom postaju mjesto na kojem se okupljaju ptice grabljivice, vrane i svrake. Ostale rijetke vrste na taj način također imaju koristi od reduciranja utjecaja predatora kada se gospodari trčkom.

Na web stranici

Tvoja nacionalna Perdix stranica opisuje načine kako gospodariti staništem za trčku i ostalim vrstama u tvojoj zemlji